Bošnjačko-Hrvatski
odnosi , posebno u protekloj deceniji biće tema brojnih
analiza i komentara .U tim okvirima , svakako jedna od
najzanimljivijih tema biće bošnjačko-hrvatski rat u Bosni i
Hercegovini, za kojega mnogi tvrde da je prvi u historiji ovih
naroda. Bezbrojni su dokazi da je ovaj rat uglavnom posljedica
pogrešne Tudjmanove politike prema Bosni i Hercegovini
kojom je ohrabrivao
hrvatski narod da podijeli BiH i osnuje svoju paradržavu
“Herceg Bosnu” sa idejom da je u pogodnom trenutku
otcijepi od matice i pripoji Republici Hrvatskoj Mnogi su
skloni i da optuže Tudjmana i HDZ da je “lažirao utakmicu”
sa Miloševićem i žrtvovao bosanske Hrvete u zamjenu za
mirnu “Oluju” i “Bljesak”, odnosno za etnički čistu
Hrvatsku. Bilo kako bilo ostaje nam da pokušamo rasvijetliti
mračne strane bošnjačko - hrvatskoga rata i da ukažemo na
primjere pokušaja da se taj rat spriječi. Grupa hrvatskih i
bošnjačkih intelektualaca iz Čikaga pokušala je djelovati
na razvoj dogadjaja u BiH u cilju popuštanja napetosti medju
dva naroda, ali na žalost bezuspješno.
Nama ipak
ostaje da se prisjetimo Rezolucije o interesima Bošnjaka (Muslimana)
i Hrvata u obrani i očuvanju integriteta Bosne i Hercegovine
i da se zapitamo da li je baš sve moralo da se desi kako se
desilo i što je još važnije, kako u posttudjmanovskoj eri
ponovo izgraditi povjerenje izmedju Bošnjaka i Hrvata i kako
uspostaviti odnose koji bi garantovali opstanak Federcije a
time i , u perspektivi i cjelokupne Bosne i Hercegovine.
Ostaje nam da se nadamo da će doći do promjene kursa zvanične
hrvatske politike kad su u pitanju BiH i Bošnjaci, odnosno da
će nove hrvatske vlasti konačno shvatiti da je jedinstvena i
cjelovita Bosna I Hercegovina vrhunski interes Hrvatske i
Hrvata u BiH kao jednog od konstitutivnih naroda.
U želji da naše
čitaoce podsjetimo na pokušaje konstruktivnog djelovanja
grupe intelektualaca, donosimo tekst Imama Senada ef. Agića o
Simpozijumu održanom 29. Avgusta 2000. U Chicagu kao i
cjelovit tekst Rezolucije. Također smo zamolili neposredne
organizatore Simpozijuma i autore Rezolucije, gospodina Bećira
Tanovića i gospodina dr. Antu Čuvala da se prisjete tih dana
i događaja, pa njihova sjećanja također objavljujemo u nadi
da će pomoći boljem razumijevanju jednog vremena i događaja
koje je to vrijeme sa sobom donijelo.
SIMPOZIJ O
MUSLIMANSKO-HRVATSKIM ODNOSIMA
OBRANA
ZAJEDNIČKE DOMOVINE
TEKST SENADA EF. AGIĆA OBJAVLJEN U “NOVOM SVIJETU”
1992. GODINE
Chicago
- Ideja za
organiziranje simpozija, koji bi riješio ili bar dao
odredjene političke smjernice za rješavanje nekih važnijih
kočnica u razvoju muslimansko-hrvatskih odnosa došla je od
dvojice uvaženih intelektualaca, dra Ante Čuvala i gosp.Bećira
Tanovića. Potaknuti užasima rata i sve težim nedaćama kroz
koje prolaze dva naroda u Bosni i Hercegovini hitno su pozvali
istaknutije musllmanske i hrvatske prvake i predstavnike u USA
i Kanadi da dodju na jednodnevni “Simpozij o interesima Muslimana i Hrvata u odbrani i očuvanju
integriteta BiH”, koji je i održan u subotu, 29. avgusta/kolovoza,
1992. godine u prostorijama Bosanskog doma u Islamskom
kulturnom centru i Chicagu. Skupu, koji je svoj rad počeo u
10 sati ujutru a završio u 8 uveče prisustvovalo je četrdesetak
intelektualaca i predstavnika muslimanskog i hrvatskog naroda
iz raznih centara USA i Kanade. Učesnicima su se
prigodnim predavanjima obratili i gosti, dr. Nedžib Šaćirbey,
osobni predstavnik presjednika Predsjedništva
BiH u Washingtonu i predstavnik ambasade BiH pri UN,
gosp. Ivica Mišić.
Na navedenu temu učesnici skupa su zajedničkim naporima uspjeli pronaći puteve pravim i istinskim
interesima dva naroda. Najviše se govorilo o potrebi
odbrane i očuvanja cjelovitosti BiH, o onome što koči
zajedničke akcije
u odbrani zajedničke domovine, o nepromišljenim odlukama
nekih političara i pokušaju trovanja tradicionalno dobrih
odnosa dva bratska naroda u BiH i sl.
Nakon što je pročitano nekoliko veoma uspjelih
referata Simpozij je nastavio rad s tačkom “problemi na
stol”! u kojoj je diskutirano o 5-6 najvažnijih problema
danas izmedju Muslimana i Hrvata, o tome kakve poteškoće
mogu očekivati ako se prilike i vladanja medju njima ne
unaprijede o tome što je potrebno učiniti kako bi se to čim
prije ostvarilo.
Na kraju rada Simpozija osnovan je Koordinacioni odbor
za Sjevernu Ameriku sa sjedištem
u Chicagu u cilju buduće plodnije suradnje Hrvata i
Muslimana. Prije toga jednoglasno je usvojena Rezolucija koja
je upućena predsjedniku Republike Hrvatske, dr. Franji
Tudjmanu i predsjedniku predsjedništva Republike Bosne i
Hercegovine, gospodinu Aliji Izetbegoviću. Sadržaj
rezolucije donosimo u cjelosti.
REZOLUCIJA
Mi predstavnici Muslimana i
Hrvata na Američkom
Kontinentu, okupljeni na
SIMPOZIJU
O INTERESIMA MUSLIMANA I HRVATA U ODBRANI I OČUVANJU
INTEGRITETA BOSNE I HERCEGOVINE
Dana
29. augusta/kolovoza 1992. u Chicagu, razmatrajući teške
prilike u našoj domovini i sadašnji i budući položaj
Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercegovine jednoglasno smo
usvojili slijedeće:
1.
Izražavamo
punu suglasnost da je u općem i zajedničkom interesu i
Muslimana i Hrvata suverena, nezavisna, legitimna i cjelovita
Bosna i Hercegovina. Bilo kakva “kantonizacija” nije u
interesu ni hrvatskog ni muslimanskog naroda.
2.
Bosna i Hercegovina je domovina Muslimana, Hrvata , Srba i svih gradjana
koji u njoj žive. Svoju nedjeljivost ona je zajamčila stoljećima
zajedničkog življenja. Stoga pozivamo sve gradjane,
pa i sve Srbe, koji nisu okrvavili ruke, da brane i odbrane
svoju zajedičku domovinu.
3.
Podržavamo Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i demokratsku državu u
kojoj će se poštivati sva ljudska prava i jednakosti svih
njenih konstitutivnih naroda i gradjana koji u njoj žive.
4.
Vjerujemo u potrebu održavanja veoma bliskih odnosa izmedju suverene
Republike Bosne i Hercegovinme i suverene Republike Hrvatske.
Stoga bosanskohercegovačke granica trebaju ostati otvorene
prema Hrvatskoj i dalje prema Europi.
5.
Zahtijevamo objedinjenje svih vojnih snaga na tlu Bosne i Hercegovine
pod jedinstvenim vrhovnim
zapovjedništvom legitimne vlade Bosne i Hercegovine za borbu
protiv agresora.
6.
Zahtijevamo punu odbrambenu suradnju izmedju suverenih država Bosne i
Hercegovine i Hrvatske u odbrani naših dviju država.
7.
Počinjeni ratni zločini, genocid i zločin protiv čovječnosti od
strane srpskih
fašista zahtijevaju da se ustanovi sud za ispitivanje takvih
zločina, posebno etničkog čišćenja (“etnic cleasing”),
ubijanja civilnog stanovništva, mučenja,
silovanja, razaranja kulturno-povijesnih spomenika,
pljačkanja i otudjivanja imovine, kako bi se počinitelji
i naredbodavci osudili i kaznili.
8.
Smatramo od vitalne važnosti promicanje bliskih odnosa izmedju Hrvata i
Muslimana i u zemlji i u inozemstvu, i stvaranje oblika tješnje
suradnje, te preporučujemo da vrhovništva obiju država održavaju
redovite zajedničke sastanke.
9.
U cilju buduće suradnje Hrvata i Muslimana odlučeno je da se osnuje
Koordinaciono tijelo za Sjevernu Ameriku sa sjedištem u Chicagu, a preporučujemo takva tijela i u Hrvatskoj i u
Bosni i Hercegovini, kao i po drugim dijeldovima svijeta.
Sudionici simpozijuma:
Agić, ef. Senad, Agić Nadira, Avdić
Hasan, Bećirspahić Nedžad, Bešlagić, Prof. Dr. Amer, Čampara
Dženana, Čuvalo Dr. Ante, Ćorluka Rajko, Ćosović dr. Hašim,
Ćubić Bećo, Djinalić Kemal, Džinović Nihad Eric,
Handanović Ismet, Harba Dr. Džemaludin, Jurković Ivan,
Kulenović Džafer, Lasić Dr fra Dionizije V., Marić Dr.
Radoslav, Mašina Melchior, Maslać Fra Pavo, Mišetić Krešimir,
Mišić Ivica, Mujović Mirsad, Oroz Petar, Ovčina Amir,
Paraga Ivanka, Paraga Domagoj, Perazić Avdija, Puljić Mara,
Puljić Marko, Rokolj Azra, Sučić Jozo, Sulejmanagić Subha,
Suljmanagić Dr. Omer, Šaćirbey Dr. Nedžib, Tanović Bećir,
Tanović Jusuf, Tomić Rudi, Torlo Šaban Jr, Uzunović Rifat,
Zukić Ragib, Zulfić Muharem, Zvizdić Šukrija.
SJEĆANJE
GOSPODINA DR ANTE ČUVALA:
Izjave
koje smo dali u javnost 1992. bile su barem male zvjezdice
koje su između nagomilanih tamnih oblaka pokazivale put (ili
barem puteljak) iz nemilosrdne oluje mržnje koja se spremala
u našem podneblju. Ali, nažalost, oči mnogih, naročito moćnika
koji su se poigravali sudbinom naroda i životima ljudi, nisu
gledale prema zvjezdama, nego prema zemlji. Rezultat je: dva
entiteta, smrt, uništeni životi, izbjeglištvo, opustošeni
cijeli krajevi i na koncu, kako i rekosmo, opet će se morati
živjeti zajedno barem jedni uz druge.
Ali što je
bilo ne može se više izmijeniti! Treba gledati prema budućnosti
koja neće biti laka ni za koga u BiH. Dokle god bude vladalo
jednoumlje, dok bi još mnogi htjeli utopiti “one druge”,
dok svatko ne “pomete ispred svoje kuće”, dok budu
vladale veze i mafijaške skupine i dok sam narod ne uvidi da
mora zavladati zakon, a ne volja politikanata, dotle će nam
drugi krojiti sreću i “brinuti se” za Bosnu i Hercegovinu.
Na žalost ne vidim da se stvari miču naprijed, nego se sve
to vrti u začaranom krugu i pleše neko suludo kolo iz kojeg
kao da se ne može iskoračiti.
Vjerujem da ćemo
krenuti naprijed
jedino kad se budemo spremni suočiti sami sa sobom,
kao pojedinci, kao narodi i kao vjerske zajednice. Nažalost,
mi se još svi radije suočavamo “sa onim drugim” jer je
to puno lakše. Jadnom kad mi izađemo iz tame na sjetlo, kad
pogledamo sami sebi u oči, onda ćemo, vjerujem, krenuti
naprijed. Na tom moramo svi raditi, da bi taj proces ubrzali i
pomogli ljudima vratiti život i nadu u zemlji u kojoj se
rodismo i koju volimo.
SJEĆANJE
GOSPODINA BEĆIRA TANOVIĆA:
Mi smo 1992 mislili da dijaspora i politička
emigracija mogu da imaju veći efekat u stipavanju već
uzburkanih strasti i animoziteta. I naša rezolucija i naše
pismo su imali izvjestan pozitivan efekt, ali očigledno nisu
bili dovoljni da spriječe taj besmisleni I samoubilački
sukob.
Još
jedan pokušaj je napravljen početkom 1993 koji nije poznat
široj javnosti. Bio sam obaviješten preko naše Misije pri
U.N. da su gospoda Mate Boban i Mile Akmadžić u posjeti
Americi i da su izrazili želju da se sastanu sa mnom prilikom
njihovog boravka u Chicagu. Ja sam prihvatio ponudu i otišao
u pratnji gosp. Tahira Zeca na ugovoreni sastanak kome je
prisustvovalo nekoliko uglednih Hrvata. Sastanak je trajao
skoro dva sata. Gosp. Boban i ja smo uglavnom debatirali, na
momente i prilično žestoko, o problemima i tadašnjoj
situaciji u BiH. Bilo je dosta interesantnih momenata. Međutim
on je svojom argumentacijom ubrzo pao na ispitu i izgubio moje
povjerenje sa svojim upornim i absurdnim tvrdnjama da njegove
trupe, HVO, nisu nikada zaustavljali i oduzimali oružje
namijenjeno BiH Armiji prilikom transporta preko njegove
teritorije. On kaže i ponavlja meni
“
nikada, nijednog metka, gospodine Tanoviću”, a gosp. Akmadžić
klima glavom i sve potvrđuje. Čak je nudio i da me lično
prati sa transportom oružja za Bosnu. Kada sam ubrzo poslije
toga razgovarao sa Predsjednikom Alijom Izetbegovićem o ovom
sastanku, on je bio posebno razočaran stavom gosp. Mila Akmadžića
koji je bio tadašnji Predsjednik Vlade BiH. Vidite, sa takvim
hrvatskim vođstvom, tragedija je bila neizbježna.Svakako ni
Bošnjačka strana nije bila potpuno nevina i bez svojih
problema.
Ja
mislim da danas drugi vjetrovi duvaju i razbijaju maglu po
Mostaru, kako to pjesma kaže. Pobjeda i dolazak na vlast
zdravih političkih snaga u susjednoj Hrvatskoj će veoma
pozitivno uticati i na pozitivan razvoj političkih snaga i međunacionalnih
odnosa u BiH. Veličanstven doček u Sarajevu novom
predsjedniku Hrvatske gosp. Stipi Mesiću je najbolji
indikator raspoloženja Bošnjaka i novih razvojnih smjernica.
Mi u dijaspori trebamo to svojski podržati i pomoći da se
prevaziđu sukobi i stvori pogodna klima našeg uzajamnog
povjerenja i saradnje. Svi smo svjedoci da zlo jednima
neminovno donosi i zlo drugima. Samo međusobnom saradnjom možemo
doći do potrebnog demokratskog poretka koji će nas sve
odvesti u članstvo Evropske Zajednice i dovesti do ekonomskog
prosperiteta. Ujedno, to je i jedina prava garancija našeg međusobnog
suživota i opstanka.