TRIBINA BOŠNJAKA

DA LI SE RAT MOGAO IZBJEĆI?

(PRIREĐUJE BEĆIR TANOVIĆ)

Bošnjačko-Hrvatski odnosi , posebno u protekloj deceniji biće tema brojnih analiza i komentara .U tim okvirima , svakako jedna od najzanimljivijih tema biće bošnjačko-hrvatski rat u Bosni i Hercegovini, za kojega mnogi tvrde da je prvi u historiji ovih naroda. Bezbrojni su dokazi da je ovaj rat uglavnom posljedica pogrešne Tudjmanove politike prema Bosni i Hercegovini  kojom je  ohrabrivao hrvatski narod da podijeli BiH i osnuje svoju paradržavu “Herceg Bosnu” sa idejom da je u pogodnom trenutku otcijepi od matice i pripoji Republici Hrvatskoj Mnogi su skloni i da optuže Tudjmana i HDZ da je “lažirao utakmicu” sa Miloševićem i žrtvovao bosanske Hrvete u zamjenu za mirnu “Oluju” i “Bljesak”, odnosno za etnički čistu Hrvatsku. Bilo kako bilo ostaje nam da pokušamo rasvijetliti mračne strane bošnjačko - hrvatskoga rata i da ukažemo na primjere pokušaja da se taj rat spriječi. Grupa hrvatskih i bošnjačkih intelektualaca iz Čikaga pokušala je djelovati na razvoj dogadjaja u BiH u cilju popuštanja napetosti medju dva naroda, ali na žalost bezuspješno.

Nama ipak ostaje da se prisjetimo Rezolucije o interesima Bošnjaka (Muslimana) i Hrvata u obrani i očuvanju integriteta Bosne i Hercegovine i da se zapitamo da li je baš sve moralo da se desi kako se desilo i što je još važnije, kako u posttudjmanovskoj eri ponovo izgraditi povjerenje izmedju Bošnjaka i Hrvata i kako uspostaviti odnose koji bi garantovali opstanak Federcije a time i , u perspektivi i cjelokupne Bosne i Hercegovine. Ostaje nam da se nadamo da će doći do promjene kursa zvanične hrvatske politike kad su u pitanju BiH i Bošnjaci, odnosno da će nove hrvatske vlasti konačno shvatiti da je jedinstvena i cjelovita Bosna I Hercegovina vrhunski interes Hrvatske i Hrvata u BiH kao jednog od konstitutivnih naroda.

U želji da naše čitaoce podsjetimo na pokušaje konstruktivnog djelovanja grupe intelektualaca, donosimo tekst Imama Senada ef. Agića o Simpozijumu održanom 29. Avgusta 2000. U Chicagu kao i cjelovit tekst Rezolucije. Također smo zamolili neposredne organizatore Simpozijuma i autore Rezolucije, gospodina Bećira Tanovića i gospodina dr. Antu Čuvala da se prisjete tih dana i događaja, pa njihova sjećanja također objavljujemo u nadi da će pomoći boljem razumijevanju jednog vremena i događaja koje je to vrijeme sa sobom donijelo.

SIMPOZIJ O MUSLIMANSKO-HRVATSKIM ODNOSIMA

OBRANA ZAJEDNIČKE DOMOVINE

TEKST SENADA EF. AGIĆA OBJAVLJEN U “NOVOM SVIJETU” 1992. GODINE               

Chicago -  Ideja za organiziranje simpozija, koji bi riješio ili bar dao odredjene političke smjernice za rješavanje nekih važnijih kočnica u razvoju muslimansko-hrvatskih odnosa došla je od dvojice uvaženih intelektualaca, dra Ante Čuvala i gosp.Bećira Tanovića. Potaknuti užasima rata i sve težim nedaćama kroz koje prolaze dva naroda u Bosni i Hercegovini hitno su pozvali istaknutije musllmanske i hrvatske prvake i predstavnike u USA i Kanadi da dodju na jednodnevni  “Simpozij o interesima Muslimana i Hrvata u odbrani i očuvanju integriteta BiH”, koji je i održan u subotu, 29. avgusta/kolovoza, 1992. godine u prostorijama Bosanskog doma u Islamskom kulturnom centru i Chicagu. Skupu, koji je svoj rad počeo u 10 sati ujutru a završio u 8 uveče prisustvovalo je četrdesetak intelektualaca i predstavnika muslimanskog i hrvatskog naroda iz raznih centara USA i Kanade. Učesnicima su se  prigodnim predavanjima obratili i gosti, dr. Nedžib Šaćirbey, osobni predstavnik presjednika Predsjedništva  BiH u Washingtonu i predstavnik ambasade BiH pri UN, gosp. Ivica Mišić.

             Na navedenu temu učesnici skupa su zajedničkim  naporima uspjeli pronaći puteve pravim i istinskim  interesima dva naroda. Najviše se govorilo o potrebi odbrane i očuvanja cjelovitosti BiH, o onome što koči zajedničke  akcije u odbrani zajedničke domovine, o nepromišljenim odlukama nekih političara i pokušaju trovanja tradicionalno dobrih odnosa dva bratska naroda u BiH i sl.

              Nakon što je pročitano nekoliko veoma uspjelih referata Simpozij je nastavio rad s tačkom “problemi na stol”! u kojoj je diskutirano o 5-6 najvažnijih problema danas izmedju Muslimana i Hrvata, o tome kakve poteškoće mogu očekivati ako se prilike i vladanja medju njima ne unaprijede o tome što je potrebno učiniti kako bi se to čim prije ostvarilo.

              Na kraju rada Simpozija osnovan je Koordinacioni odbor za Sjevernu Ameriku sa sjedištem  u Chicagu u cilju buduće plodnije suradnje Hrvata i Muslimana. Prije toga jednoglasno je usvojena Rezolucija koja je upućena predsjedniku Republike Hrvatske, dr. Franji Tudjmanu i predsjedniku predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, gospodinu Aliji Izetbegoviću. Sadržaj rezolucije donosimo u cjelosti.

REZOLUCIJA

Mi predstavnici Muslimana i Hrvata na Američkom

Kontinentu, okupljeni na

SIMPOZIJU O INTERESIMA MUSLIMANA I HRVATA U ODBRANI I OČUVANJU INTEGRITETA BOSNE I HERCEGOVINE

Dana 29. augusta/kolovoza 1992. u Chicagu, razmatrajući teške prilike u našoj domovini i sadašnji i budući položaj Muslimana i Hrvata u Bosni i Hercegovine jednoglasno smo usvojili slijedeće:

1.     Izražavamo punu suglasnost da je u općem i zajedničkom interesu i Muslimana i Hrvata suverena, nezavisna, legitimna i cjelovita Bosna i Hercegovina. Bilo kakva “kantonizacija” nije u interesu ni hrvatskog ni muslimanskog naroda.

2.     Bosna i Hercegovina je domovina Muslimana, Hrvata , Srba i svih gradjana koji u njoj žive. Svoju nedjeljivost ona je zajamčila stoljećima  zajedničkog življenja. Stoga pozivamo sve gradjane, pa i sve Srbe, koji nisu okrvavili ruke, da brane i odbrane svoju zajedičku domovinu.

3.     Podržavamo Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i demokratsku državu u kojoj će se poštivati sva ljudska prava i jednakosti svih njenih konstitutivnih naroda i gradjana koji u njoj žive.

4.     Vjerujemo u potrebu održavanja veoma bliskih odnosa izmedju suverene Republike Bosne i Hercegovinme i suverene Republike Hrvatske. Stoga bosanskohercegovačke granica trebaju ostati otvorene prema Hrvatskoj i dalje prema Europi.

5.     Zahtijevamo objedinjenje svih vojnih snaga na tlu Bosne i Hercegovine pod jedinstvenim   vrhovnim zapovjedništvom legitimne vlade Bosne i Hercegovine za borbu protiv agresora.

6.     Zahtijevamo punu odbrambenu suradnju izmedju suverenih država Bosne i Hercegovine i Hrvatske u odbrani naših dviju država.

7.     Počinjeni ratni zločini, genocid i zločin protiv čovječnosti od strane   srpskih fašista zahtijevaju da se ustanovi sud za ispitivanje takvih zločina, posebno etničkog čišćenja (“etnic cleasing”), ubijanja civilnog stanovništva, mučenja,  silovanja, razaranja kulturno-povijesnih spomenika, pljačkanja i otudjivanja imovine, kako bi se počinitelji  i naredbodavci osudili i kaznili.

8.     Smatramo od vitalne važnosti promicanje bliskih odnosa izmedju Hrvata i Muslimana i u zemlji i u inozemstvu, i stvaranje oblika tješnje suradnje, te preporučujemo da vrhovništva obiju država održavaju redovite zajedničke sastanke.

9.     U cilju buduće suradnje Hrvata i Muslimana odlučeno je da se osnuje Koordinaciono tijelo za Sjevernu Ameriku sa sjedištem  u Chicagu, a preporučujemo takva tijela i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, kao i po drugim dijeldovima svijeta.

Sudionici simpozijuma:

Agić, ef. Senad, Agić Nadira, Avdić Hasan, Bećirspahić Nedžad, Bešlagić, Prof. Dr. Amer, Čampara Dženana, Čuvalo Dr. Ante, Ćorluka Rajko, Ćosović dr. Hašim, Ćubić Bećo, Djinalić Kemal, Džinović Nihad Eric, Handanović Ismet, Harba Dr. Džemaludin, Jurković Ivan, Kulenović Džafer, Lasić Dr fra Dionizije V., Marić Dr. Radoslav, Mašina Melchior, Maslać Fra Pavo, Mišetić Krešimir, Mišić Ivica, Mujović Mirsad, Oroz Petar, Ovčina Amir, Paraga Ivanka, Paraga Domagoj, Perazić Avdija, Puljić Mara, Puljić Marko, Rokolj Azra, Sučić Jozo, Sulejmanagić Subha, Suljmanagić Dr. Omer, Šaćirbey Dr. Nedžib, Tanović Bećir, Tanović Jusuf, Tomić Rudi, Torlo Šaban Jr, Uzunović Rifat, Zukić Ragib, Zulfić Muharem, Zvizdić Šukrija.

SJEĆANJE GOSPODINA DR ANTE ČUVALA:

Izjave koje smo dali u javnost 1992. bile su barem male zvjezdice koje su između nagomilanih tamnih oblaka pokazivale put (ili barem puteljak) iz nemilosrdne oluje mržnje koja se spremala u našem podneblju. Ali, nažalost, oči mnogih, naročito moćnika koji su se poigravali sudbinom naroda i životima ljudi, nisu gledale prema zvjezdama, nego prema zemlji. Rezultat je: dva entiteta, smrt, uništeni životi, izbjeglištvo, opustošeni cijeli krajevi i na koncu, kako i rekosmo, opet će se morati živjeti zajedno barem jedni uz druge.

Ali što je bilo ne može se više izmijeniti! Treba gledati prema budućnosti koja neće biti laka ni za koga u BiH. Dokle god bude vladalo jednoumlje, dok bi još mnogi htjeli utopiti “one druge”, dok svatko ne “pomete ispred svoje kuće”, dok budu vladale veze i mafijaške skupine i dok sam narod ne uvidi da mora zavladati zakon, a ne volja politikanata, dotle će nam drugi krojiti sreću i “brinuti se” za Bosnu i Hercegovinu. Na žalost ne vidim da se stvari miču naprijed, nego se sve to vrti u začaranom krugu i pleše neko suludo kolo iz kojeg kao da se ne može iskoračiti.

Vjerujem da ćemo krenuti naprijed    jedino kad se budemo spremni suočiti sami sa sobom, kao pojedinci, kao narodi i kao vjerske zajednice. Nažalost, mi se još svi radije suočavamo “sa onim drugim” jer je to puno lakše. Jadnom kad mi izađemo iz tame na sjetlo, kad pogledamo sami sebi u oči, onda ćemo, vjerujem, krenuti naprijed. Na tom moramo svi raditi, da bi taj proces ubrzali i pomogli ljudima vratiti život i nadu u zemlji u kojoj se rodismo i koju volimo.

SJEĆANJE GOSPODINA BEĆIRA  TANOVIĆA:

Mi smo 1992 mislili da dijaspora i politička emigracija mogu da imaju veći efekat u stipavanju već uzburkanih strasti i animoziteta. I naša rezolucija i naše pismo su imali izvjestan pozitivan efekt, ali očigledno nisu bili dovoljni da spriječe taj besmisleni I samoubilački sukob.

Još jedan pokušaj je napravljen početkom 1993 koji nije poznat široj javnosti. Bio sam obaviješten preko naše Misije pri U.N. da su gospoda Mate Boban i Mile Akmadžić u posjeti Americi i da su izrazili želju da se sastanu sa mnom prilikom njihovog boravka u Chicagu. Ja sam prihvatio ponudu i otišao u pratnji gosp. Tahira Zeca na ugovoreni sastanak kome je prisustvovalo nekoliko uglednih Hrvata. Sastanak je trajao skoro dva sata. Gosp. Boban i ja smo uglavnom debatirali, na momente i prilično žestoko, o problemima i tadašnjoj situaciji u BiH. Bilo je dosta interesantnih momenata. Međutim on je svojom argumentacijom ubrzo pao na ispitu i izgubio moje povjerenje sa svojim upornim i absurdnim tvrdnjama da njegove trupe, HVO, nisu nikada zaustavljali i oduzimali oružje namijenjeno BiH Armiji prilikom transporta preko njegove teritorije. On kaže i ponavlja meni  “ nikada, nijednog metka, gospodine Tanoviću”, a gosp. Akmadžić klima glavom i sve potvrđuje. Čak je nudio i da me lično prati sa transportom oružja za Bosnu. Kada sam ubrzo poslije toga razgovarao sa Predsjednikom Alijom Izetbegovićem o ovom sastanku, on je bio posebno razočaran stavom gosp. Mila Akmadžića koji je bio tadašnji Predsjednik Vlade BiH. Vidite, sa takvim hrvatskim vođstvom, tragedija je bila neizbježna.Svakako ni Bošnjačka strana nije bila potpuno nevina i bez svojih problema.

Ja mislim da danas drugi vjetrovi duvaju i razbijaju maglu po Mostaru, kako to pjesma kaže. Pobjeda i dolazak na vlast zdravih političkih snaga u susjednoj Hrvatskoj će veoma pozitivno uticati i na pozitivan razvoj političkih snaga i međunacionalnih odnosa u BiH. Veličanstven doček u Sarajevu novom predsjedniku Hrvatske gosp. Stipi Mesiću je najbolji indikator raspoloženja Bošnjaka i novih razvojnih smjernica. Mi u dijaspori trebamo to svojski podržati i pomoći da se prevaziđu sukobi i stvori pogodna klima našeg uzajamnog povjerenja i saradnje. Svi smo svjedoci da zlo jednima neminovno donosi i zlo drugima. Samo međusobnom saradnjom možemo doći do potrebnog demokratskog poretka koji će nas sve odvesti u članstvo Evropske Zajednice i dovesti do ekonomskog prosperiteta. Ujedno, to je i jedina prava garancija našeg međusobnog suživota i opstanka.