TRIBINA BOŠNJAKA

MEŠA I SELIM  

Moj drug Scoot Lang nepropisno je sjekao krivine Sheridan roada dok sam se ja preslišavao ponavljajući u sebi na engleskom jeziku pitanja koja sam spremio za intervju sa profesorom Andrew Watchelom. Profesor Watchel predaje slavistiku  na Northwestern University Chicago, a Scoot mi ga je predložio za intervju sa Tribinom, vidjet ćete zašto.

I opet sam postavljao sebi pitanja na engleskom namijenjena profesoru, prolazeći prostranim holovima čuvenog Northwesterna. I tako sve do vrata kabineta profesora xxx. Zamišljao sam da ću sresti starog gospodna u kakvom raskošnom kabinetu i zaista sam imao tremu kao pred kakav ispit. Medjutim, pojavio se momak obučen u džins, sa “Nike” teniskama, čisto govoreći na našem jeziku:” Izvolite, već sam se zabrinuo što vas nema”. Odmah sam shvatio; Andrew bolje govori bosanski nego ja engleski, pa sam ga zamolio da interviju obavimo na našem jeziku, što je on sa zadovoljstvom prihvatio. Nekako smo se spakovali u pretijesni profesorov kabinet pretrpan knjigama, medju kojima sam pored ostalih slavenskih jezika odmah ugledao odjeljak sa natpisom “ Serbo-Croatian”.

Dobro profesore, počeo sam intervju, recite nam za početak kad ćete otvoriti odjeljak pod nazivom “Bosnian-Herzegovinian”? Mladi erudita se očigledno zbunio i na licu sam mu pročitao protiv pitanje; “zar Serbo-Croatian nije isto što i Bosnian-Herzegovinian”, ali se odmah snašao i odgovorio:” kad budemo imali dovoljno pisaca na tom jeziku”.” Pa zar nemate niti jednoga”, bio sam uporan. Profesor se samo nasmijao i pružio mi dvije lijepo dizajnirane knjige sa nazivima “Death and the Dervish” i “The Fortress”. Naravno obje od Meše Selimovića.”Dobro je profesore, nasmijao sam se, popravili ste utisak kod mene”.Bila je prilika da mu odmah uzvratim poklon kojeg sam pripremio;  moju skromnu knjigu na engleskom jeziku  “ Why are one thousand and one hundred Bosnien mosques destroyed?” i sve brojeve Tribine .

Razgovor je dalje išao zaista lahko. Profesor je veliki zaljubljenik slavenske književnosti i znalac slavenskih jezika. Bilo je pravo zadovoljstvo slušati ga kako sa izrazitim ruskim naglaskom govori o ruskim klasicima sa jednakim oduševljenjem kako govori o mladim bosanskim piscima za koje kaže da su veliki talenti i da tek treba da se iskažu jer “nose u sebi emotivni naboj visokog napona”. Tako je naš razgovor skrenuo drugim tokom, neočekivano ali posve dobro.

Zapravo Scott Lang mi je dogovorio interviju sa Anreweom xxx da bi smo razgovarali prvenstveno o jednom izvanrednom dogadjaju koji se priprema za 16. juni ove godine. Naime, toga dana počasni doktorat na slavnom Northwestern University Chicago primiće naš Bosanac Selim Bešlagić, gradonačelnik Tuzle. Cijelu kampanju oko prijedloga za ovu visoku nominaciju smislila je i realizirala “Post-Conflict Foundation”, nevladina organizacija kojom predsjedava Scott Lang, a prof. Andrew xxx je član Upravnog odbora. Ova fondacija osnovana je u Čikagu da bi pomagala širom svijeta na područjima koja su bila zahvaćena ratom. Ta pomoć se ogleda kroz revitalizaciju kulturnih, ekonomskih, obrazovnih i zdravstvenih institucija. U ovoj godini “Post Conflist Foundation” izabrala je za sjedište svog djelovanja tuzlansku regiju u Bosni. U cilju afirmacije te regije i BiH u cjelini, ova fondacija odlučila je predloži Northwestern University Chicago da dodijeli  zvanje počasnog doktora Selimu Bešlagiću u znak priznanja za njegov doprinos očuvanju principa multietničnosti, multikulturnosti, tolerancije i suživota medju pripadnicima različitih religija u tuzlanskoj regiji, u toku i nakon rata. Uz ovo veliko priznanje gospodinu Bešlagiću lično i tuzlanskoj regiji, “Post-Conflict Foundation” i Northwestern University žele afirmirati principe radi kojih nagradjuju gradonačelnika Tuzle i otvoriti diskusiju na temu zbog čega se i ostale regije u BiH nisu ponijele u toku i poslije rata kao tuzlanska regija i šta učiniti da se to dogodi u budućnosti.

Zaista smo zahvalni ljudima i institucijama u USA na njihovom nesebičnom trudu da afirmiraju i revitaliziraju temeljne postulate na kojima je počivala i treba da počiva BiH- sve one  “multi- multi” o kojima se toliko govori, a tako malo radi na njihovoj realizaciji.

Tako jedan Selim i jedan Selimović, Bešlagić i Mehmed nadjoše svoje mjesto u Čikaškom hramu nauke i umjetnosti, svaki na svoj način. Nama je ostalo  samo da kažemo: aferim i jednom i drugom, aferim i Scottu i Andrewu i svim ljudima dobre volje koji znaju šta su vitalne bosanske vrijednosti i koji rade na njihovoj promociji i obnovi.