Za “Tribinu Bošnjaka”

Promocija knjige M. Seferovića “Vojska za jedno ljeto” i formiranje BH kolekcije knjiga u državnoj biblioteci “Conrad Sulzer“ 5. februara 2000.

Snaga pisane riječi

Neko je te večeri tačno rekao da je, izgleda, samo snaga autoriteta i pisane riječi Mensura Seferovića, istoričara, novinara i pisca 20 knjiga (od toga 10 o Bosni i Hercegovini), svima dobro znanog neumornog društvenog radnika volontera, pokretača Zambaka BH odjeka i Tribine Bošnjaka, mogla da okupi preko stotinu naših zemljaka, inače prilično razdijeljenih po različitim osnovama, na promociji njegove najnovije knjige “Vojska za jedno ljeto”, u izdanju Bosanskog kulturnog centra (Sarajevo1999) u prelijepoj svečanoj sali najveće regionalne državne biblioteke Conrad Sulzer na sjeveru Čikaga 5. Februara 2000. Bili su tu prvi put dobrovoljno okupljeni za jednim stolom i u publici predstavnici gotovo svih bosanskih udruženja, agencija za izbjeglice, državnih organizacija i novina. Ekipa Chicago Tribune radila je intervju sa glavnom urednicom novopokrenutog ženskog časopisa “Nova žena”, gospodjom Sanjom Drnovšek, a prikazan je i odlomak iz video zapisa sa sarajevske promocije. Širu knji`evnu kritiku knjige “Vojska za jedno ljeto”, Mugdim Karabeg, novinar i glavni promotor te večeri, objavio je u poslednjem broju mostarskog časopisa za obrazovanje i kulturu “Most”, a krajem prošle godine su sarajevski dnevni list “Oslobodjenje” (“Uspjelo višegodišnje istraživanje”) Muharem Kreso, i “Večernje novine” (Safet Kadić “To be or not to be” Bošnjaci pod četničkom kokardom”) takođe objavili pozitivne kritičke prikaze ove naučno utemeljene i dokazima i dokumentima potkrepljene, vrijedne knjige.

Takodje su se čula i mišljenja da bi knjigu svakako trebalo predložiti nadležnim bosanskim institucijama za obrazovanje da je uvrste u obavezno istorijsko štivo. Opšti zaključak je da je knjiga utemeljena na dokumentarnom pripovjednom kazivanju i da značajno doprinosi naučnoj spoznaji o zbivanjima u BiH, kako je rečeno i na sarajevskoj promociji. To je, u stvari, nastavak dugogodišnje spisateljske orijentacije autora da u prvi plan istakne, u svojim prethodnim knjigama, hrabre i moralne pojedince i grupe u njihovoj, često izolovanoj borbi protiv partijske i svake druge dogmatske isključivosti, kako to proizilazi i iz zapisa sa robije u fočanskom zatvoru Alije Izetbegovića, nedavno objavljenih (knjiga “Moj bijeg u slobodu”), gdje gospodin Izetbegović piše o Seferovićevoj knjizi “Šestorica osu|enih”, i kaže kako su šestorica bilećkih komunista ( u knjizi je greškom napisano bihaćkih) odbili da izvrše partijsku direktivu početkom 1942. Godine da ubiju trojicu građana smatrajući da bi to bio zločin, da bi potom i njih šestorica bili osuđeni od KPJ. O knjizi su veoma nadahnuto i znalački govorili gospoda Mujko Erović i Amir Berberkić, a čula su se i mnogobrojna pitanja i komentari iz publike.

Veče će biti upamćeno i po tome što je skupljeno 85 knjiga na bosanskom i engleskom jeziku koje će se nakon zvanične bibliotečke obrade pojaviti u Conrad Sulcer biblioteci kao BH kolekcija, na čemu se bosanskoj zajednici kao cjelini zahvalio gospodin Nil Odea, pomoćnik direktora.

Gospodja Emira Karabeg je za ovu priliku u čast svom zemljaku Mostarcu Seferoviću napravila smokvaru koju je osoblje biblioteke sa uživanjem degustiralo, a jedan od službenika dotrčao je sa sprata da nam se zahvali na ukusnoj poslastici i kaže kako i danas pamti romantične i lijepe dane nekada davno provedene u Mostaru, uz zaključak kako je svijet ipak mali, a putevi ukrštanja svakojaki i nepredvidljivi. Pružio je srdačno ruku autoru i rekao kako je njegovo djelo pravi temeljac u gradjenju bosanske biblioteke, uz pozdrav “Do viđenja do slijedeće knjige”